Vedrana Rudan o surovoj prognozi: Liječnici u Zagrebu dali su mi tri mjeseca života

Vedrana Rudan, autorica čije je oštro pero desetljećima seciralo društvene apsurde, našla se pred licem vlastite smrtnosti. Nakon što joj je dijagnosticiran rijedak i agresivan rak žučnih kanalića, spisateljica je svoju borbu pretočila u kroniku pod naslovom Djevojka u zagrljaju metastaza. Upravo u tom djelu opisuje dramatičan trenutak u zagrebačkoj bolnici kada su joj liječnici priopćili surovu istinu o preostalom vremenu.

Izravnost medicinske struke, koja bi mnoge bacila u očaj, Rudan je prihvatila s hladnim mirom. Prema njezinim riječima, rečeno joj je da ima još tri mjeseca, što je popratila kratkom psovkom. Za nju taj konkretan rok nije bio samo presuda, već i neobična vrsta slobode koja joj je omogućila da se organizira i shvati neizbježnost kraja bez lažne nade.

Ovaj bolni period donio je i svojevrsno čišćenje njezina privatnog svijeta. Spisateljica ističe kako joj je bolest pomogla da odbaci lažna prijateljstva i društvene norme, ali su obiteljski odnosi donijeli najteža trežnjenja. Opisala je trenutak kada ju je sin, nakon vijesti o dijagnozi, pitao kako će podići troje djece, na što je ona zaključila da je svijet sasvim poludio. Posebno dubok trag ostavio je razgovor s kćeri kojoj je priznala osjećaj da je cijeli njezin život bio opsjena.

Stara, svačiji je život laž, da nije sve bi nas istina pobila u dvadesetoj.

Iako je prvotno bila operirana, bolest se vratila u obliku brojnih metastaza, što je Rudan doživjela kao spas od patetike i lažnog žaljenja okoline. Istaknula je kako bi u slučaju brzog kraja umrla uz kukanje bližnjih, dok sada u potpunosti razumije narav istinske samoće. Na svom pogrebu bit ću samo ja u pratnji sebe, zaključila je spisateljica, ogoljevši do kraja surovu realnost odlaska u trenucima kada se gase sva svjetla pozornice.