Slom nekadašnjeg diva: Kako je mostarski Aluminij potonuo u dug od 331 milijun eura
Izvor: Otvoreni izvori Dok strojevi miruju, tužitelji istražuju sumnjive poslove, povlaštene stanove i nestanak milijuna, a sudbina radnika ostaje u zaleđu mutnih poslovnih odluka.
Nekad je bio ponos industrije i najveći izvoznik iz Bosne i Hercegovine, a danas je mostarski Aluminij tek tihi podsjetnik na ekonomsku tragediju epskih razmjera. Iza zatvorenih vrata pogona ostao je nevjerojatan dug od približno 331 milijun eura, koji se poput omče oko vrata nakupio prvenstveno zbog neplaćene struje. Dok hale šute, u travnju 2024. godine Posebni odjel Federalnog tužiteljstva preuzeo je spise o nepravilnostima koje su prethodile potpunom mraku u proizvodnji.
Priča o propasti otkriva dramatičan obrazac sustavnog topljenja novca. Od 2009. godine tvrtka je svake godine gubila oko 20 milijuna eura, a istražitelji su nanjušili tragove koji vode prema posrednicima. Sirovine su se kupovale preko trećih strana, dok su se gotovi proizvodi prodavali pod nepovoljnim uvjetima, izvlačeći snagu iz tvornice koja je nekad hranila tisuće obitelji. Čak i nakon što je 2019. proizvodnja prestala, dugovi su nastavili rasti za dodatnih 35 milijuna eura.
Bivši radnici i mali dioničari godinama su glasno upozoravali na raskošan život uprave dok je tvrtka tonula. Spominjalo se nenamjensko trošenje novca na privatne objekte i povlaštene stanove, no pravda je ostala spora i nedostižna. Jedan od bivših čelnika uprave, koji je neposredno pred gašenje dobio visoku otpremninu, pravomoćno je oslobođen optužbi prije smrti 2024. godine, dok su druge istrage protiv rukovoditelja obustavljene još ranije.
Danas Aluminij d.d. Mostar životari u svojevrsnom pravnom vakuumu. Vlada Federacije BiH produžila je proces financijske konsolidacije do kraja 2027. godine, što znači da stečaj nije proglašen, a vjerovnici su prisiljeni čekati jer su njihova potraživanja zamrznuta. U sablasno praznim uredima ostalo je tek 19 zaposlenika u administraciji koji upravljaju onim što je preostalo od nekadašnjeg giganta.
U isto vrijeme, novi akteri preuzimaju scenu. Dio ljevaonice iznajmljen je 2020. godine grupaciji Aluminij Industries, povezanoj s investitorom Amirom Grossom Kabirijem. Za mjesečnu najamninu od 30.000 do 60.000 eura privatni operater prerađuje uvezeni aluminij i bilježi dobit, prilagođavajući se europskim standardima. Izvorni vlasnici, uključujući radnike i države BiH i Hrvatsku, od ovog najma nemaju značajnije koristi.
Dok institucije i dalje prebiru po tonama papira tražeći krivce za krah tvornice vrijedne milijarde, stvarni gubitnici su ljudi. Stotine bivših radnika, čiji su snovi i egzistencija nestali u dimu loših odluka, danas su rasuti od Hrvatske do Irske, čekajući odgovore koje vjerojatno nikada neće dobiti.
