Endi Marej o surovoj borbi sa velikanima: Ponosan sam što sam rušio Đokovića na Vimbldonu
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni Britanac otvoreno o godinama provedenim u senci trojice najvećih, propuštenim titulama i trenucima kada je uprkos svemu uspeo da pokori teniski vrh.
Vlasnik tri grend slem titule i nekadašnji svetski broj jedan, Endi Marej, odlučio je da bez dlake na jeziku progovori o svojoj poziciji u istoriji tenisa i epskim sukobima sa trojicom divova koji su definisali modernu eru sporta. Britanac, čiji su najveći uspesi isklesani u ogromnoj senci Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rodžera Federera, danas na te rivalitete gleda iz potpuno nove, zrelije perspektive. Iako kritičari često osporavaju njegovo pravo da stoji rame uz rame sa čuvenom 'velikom četvorkom', Marej beskompromisno ističe da su upravo ti giganti iz njega izvukli maksimum koji možda nikada ne bi dosegao u slabijoj konkurenciji.
Bez trunke lažne skromnosti, Marej priznaje bolnu istinu koja prati njegovu karijeru: da nije bilo te neverovatne trojke, njegov ormar sa trofejima bio bi znatno puniji. Vjerujem da bih osvojio više titula da ih je bilo jedan manje ili, još bolje, dva manje, izjavio je, jasno ukazujući na težinu zadatka sa kojim se suočavao svake sezone. Posebnu emocionalnu težinu za Mareja imaju pobede na najprestižnijem teniskom travnjaku, gde su Federer i Đoković godinama gradili nesalomivu dominaciju.
Prisećajući se trenutaka koji su definisali njegov put, Marej nije krio ponos zbog podviga koji su mnogima delovali kao nemoguća misija. On ostaje jedan od retkih koji se može pohvaliti trijumfom nad Đokovićem usred Londona, što smatra krunom svoje borbe.
blockquote>Kada se osvrnem na to, imao sam sreće da igram protiv Đokovića i pobijedim ga na Centralnom terenu Vimbldona. Imao sam sreće da se suočim sa Rafaelom Nadalom na Rolan Garosu, u vrijeme kada je bio praktično nepobjediv na šljaci. Imao sam sreće da pobijedim Rodžera Federera u olimpijskom finalu.Danas, govoreći iz uloge posmatrača i trenera, on naglašava da je celu karijeru proveo balansirajući između surovog pritiska javnosti i sopstvenih fizičkih granica koje su često bile na ivici pucanja. Pitanja o tome hoće li ikada slomiti prokletstvo domaćeg terena pratila su ga kao sena, ali uspesi protiv takvih šampiona danas mu služe kao neoboriv dokaz vrhunske karijere. Definitivno je bilo trenutaka kada sam želio da ne igram u isto vrijeme kao oni, priznaje Marej, ali odmah dodaje da se oseća privilegovanim što je bio deo zlatnog doba koje se verovatno nikada neće ponoviti.
