Trenutak kad je maska pala: Povijesni sukob Putina i Medvedeva koji je promijenio Rusiju
Izvor: Otvoreni izvori Petnaest godina nakon libijske krize, otkrivaju se razmjeri razdora u Kremlju koji je Vladimira Putina uvjerio da vlast više nikada ne smije prepustiti drugima.
Sjećanja na dramatične rezove u samom vrhu ruske moći ne blijede ni petnaest godina nakon izbijanja rata u Libiji. Taj daleki sukob u Africi, okončan brutalnim ubojstvom pukovnika Muammara Gaddafija, ostavio je neizbrisiv trag na psihu Vladimira Putina. Ruski lider više je puta javno izrazio zgražanje nad zapadnim zračnim udarima, videći u njima trenutak u kojem je započeo konačni ruski zaokret prema oštroj antizapadnoj politici koja danas doseže svoj vrhunac u Ukrajini.
No, iza zatvorenih vrata međunarodne diplomacije, ožujak 2011. godine ostaje zapamćen kao rijedak trenutak kada se privid apsolutnog jedinstva unutar Kremlja pred očima javnosti slomio. Bio je to frontalni sudar dvojice najmoćnijih ljudi države: tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedeva i tadašnjeg premijera Vladimira Putina. Povod za ovaj nezapamćeni politički potres bilo je glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje je Moskva odlučila ostati po strani i time zapravo dopustila stranu intervenciju u Libiji.
Putin nije birao riječi, javno je zamjerio tadašnjem šefu države pasivnost, a ta mučna epizoda postala je ključna prekretnica za budućnost zemlje. Ovaj otvoreni sukob uvjerio je Putina da ključeve države ne smije ostavljati drugima, potaknuvši njegov povratak u predsjedničku fotelju uz čvrsto uvjerenje da vlast ne smije predati u ruke onima koje je smatrao preslabim liberalima.
Dmitrij Medvedev, koji je nekoć slovio za lice ruske modernizacije i zagovornika blažeg pristupa zapadu, nakon tog je poraza doživio potpunu osobnu i političku transformaciju. Danas ga svijet poznaje kao radikalnog jastreba čija retorika često prelazi granice tradicionalne diplomacije. Ipak, najteža posljedica tog starog razdora leži u tišini koja je uslijedila. Nakon 2011. godine iz Moskve je nestala svaka javna razmjena mišljenja među moćnicima. Libijska kriza ostala je upisana kao posljednji čin stvarnog političkog dijaloga u Rusiji, nakon čega su se vrata Kremlja čvrsto zatvorila, ostavljajući prostor isključivo za strogo kontrolirano jednoumlje.
