Tajna Maksimira iz 1984.: Kako je Hajduk namjerno spasio Dinamo od ispadanja iz lige
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni Ivan Gudelj i sudionici povijesnog derbija otkrili su pozadinu utakmice u kojoj je rivalstvo ustupilo mjesto bratskoj pomoći u najtežem trenutku.
U povijesti jugoslavenskog nogometa malo je trenutaka koji tako snažno oslikavaju tanku liniju između žestokog rivalstva i neraskidivog zajedništva kao zagrebački derbi odigran 30. svibnja 1984. godine. Pred 45 tisuća gledatelja na Maksimiru, Dinamo je igrao utakmicu za goli život u Prvoj saveznoj ligi, dok je Hajduk na teren istrčao s neobičnom misijom. Splitski klub odlučio je, unatoč sportskom prestižu, pružiti ruku spasa svom najvećem rivalu.
Legendarni kapetan Hajduka Ivan Gudelj nedavno je javno progovorio o onome što se godinama samo šaputalo u nogometnim kuloarima. Prema njegovim riječima, unutar momčadi pao je dogovor da se Dinamu olakša put do pobjede jer bi ispadanje zagrebačkih Plavih bila tragedija za hrvatski nogomet.
- Vratio bih se u 1984. godinu, igrali smo derbi s Dinamom, trener nam je bio Nadoveza, a njima Zebec. Samo pobjeda spašava Dinamo od ispadanja iz lige. Dogovorili smo da pustimo Dinamu, nije to teško. Rekao sam legendarnom reporteru Ivi Tomiću da može mirno prenositi utakmicu. Tisuće su na stadionu navijale za Dinamo, pa i naši iz Torcide. Suparništvo golemo, no nikad mržnja – kazao je Gudelj.
Napetost na terenu bila je opipljiva, ali su akteri s obje strane osjetili da se odvija scenarij koji nije bio zapisan u službenim najavama. Jedan tadašnji igrač Dinama potvrdio je da su se na travnjaku događale neobične situacije koje su jasno ukazivale na namjeru suparnika iz Splita.
- Dogovor nije postojao na nivou klubova, niti su za njega znali svi igrači. No, ja sam na terenu osjetio kako pojedini igrači Hajduka namjerno čine neke stvari nama u korist. Idu u kontru, a onda dvojica ostanu u ofsajdu, ja se začudim, a jedan od njih kaže mi: „Sve je ok, igraj dalje i ne brini...”
Situacija je u jednom trenutku postala gotovo komična kada je Hajdukov Stjepan Andrijašević smanjio rezultat na 3:1. Umjesto slavlja gostujućih navijača, stadionom je zavladala nevjerica i tišina, jer nitko nije želio da slučajni preokret ugrozi Dinamov opstanak. Pobjeda je Modrima osigurala 16. mjesto s 29 bodova, tek jedan više od Olimpije koja je napustila prvoligaško društvo.
Hajduk je tu utakmicu odigrao u oslabljenom sastavu bez ključnih igrača poput Sliškovića i braće Vujović, čime je dodatno olakšao posao domaćinu. Iako su za Dinamo pogađali Boro Cvetković i Cerin, ostalo je zapisano da je te svibanjske večeri pobijedila solidarnost.
Ovaj čin nije bio izoliran slučaj u povijesti dva kluba, već nastavak tradicije uzajamnog pomaganja u kriznim vremenima. Još 1963. godine Hajduk se našao u sličnoj ponoru, a pobjeda protiv Dinama od 1:0 tada je spasila Splićane od ispadanja, potvrđujući da su, unatoč borbi za bodove, ovi klubovi u ključnim trenucima djelovali kao braća.
