Drama Duška Vujoševića u Beogradu: Legendarni trener hitno hospitaliziran u teškom stanju
Izvor: Otvoreni izvori Zbog ozbiljnih komplikacija s presađenim bubregom i kritičnim padom kisika, košarkaški strateg zadržan je u bolnici gdje mu se liječnici bore za stabilizaciju.
Legendarni košarkaški strateg Duško Vujošević ponovno prolazi kroz tešku životnu dramu koja je potresla sportsku javnost. Prije nekoliko dana, proslavljeni trener hitno je primljen u beogradski Urgentni centar nakon naglog i opasnog pogoršanja zdravstvenog stanja. Prema dostupnim informacijama, uzrok ove krizne situacije leži u ozbiljnim komplikacijama s bubregom koji mu je presađen u lipnju prošle godine tijekom operacije u Minsku.
Situacija u bolnici bila je alarmantna. Zbog oslabljenog rada transplantiranog organa, u Vujoševićevu tijelu počela se nakupljati tekućina, što je stvorilo opasan pritisak na njegova pluća. Posljedice su bile trenutne i dramatične: razina kisika u krvi pala je na kritičnih 86 posto, što je zahtijevalo hitnu intervenciju liječničkog tima. Vujošević je odmah stavljen na terapiju kisikom, a najnoviji izvještaji donose tračak olakšanja — njegovo je stanje sada stabilizirano i osjeća se znatno bolje nego u trenucima šokantnog prijema.
Ovaj bolnički krevet samo je nova runda u dugogodišnjoj, iscrpljujućoj bitci koju Vujošević vodi protiv dijabetesa, bolesti koja mu je s vremenom uništila bubrege. Njegova posvećenost košarci oduvijek je graničila s fanatizmom, a on sam nije skrivao da mu je sport neophodan za preživljavanje. Jednom je prilikom priznao kako mu je košarka potrebna jednako kao i inzulin, što je potvrdio i potezom koji se i danas prepričava — odgodio je operaciju kako bi s klupe predvodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine u važnim kvalifikacijama.
Njegov trag u povijesti regionalne košarke ostaje dubok i neizbrisiv. Kao arhitekt moćnog Partizana, podigao je devet uzastopnih pehara državnog prvaka i četiri regionalne titule, dok je kruna njegovog mukotrpnog rada bio plasman na Final Four Eurolige 2010. godine. Bio je više od trenera; bio je mentor i očinska figura velikanima poput Vlade Divca, Predraga Danilovića i Saše Đorđevića, ali i novoj generaciji koju predvode Bogdan Bogdanović i Davis Bertans.
Ipak, iza blještavila trofeja krije se portret čovjeka beskompromisnog temperamenta. Vujoševićeva karijera ostaje obilježena žestokim sukobima, verbalnim okršajima sa sucima i metodama koje su šokirale javnost, poput trenutka kada je na terenu zgrbio Bogdana Bogdanovića za vrat. Dok su ga suparnici zbog takvih poteza oštro osuđivali, za navijače crno-bijelih on je simbol strasti koja ne poznaje granice ni osobnu cijenu. Čak i sada, dok se bori s vlastitim tijelom, jasno je da Vujošević nikada nije znao igrati na pola snage.
