Zaboravljeni heroj s klupe: Kako je tihi stručnjak iz Kragujevca spasio posrnuli Hajduk
Izvor: Arhiva Dušan Nenković stigao je na splitski Stari plac u najmračnijim trenucima kluba, uveo čeličnu disciplinu i nakon 12 godina suše donio povijesni trofej u srce Dalmacije.
Povijest splitskog Hajduka često se piše kroz velika imena i glasne pobjede, no malo tko se danas sjeća čovjeka koji je postavio same temelje moderne ere na Poljudu. Sredinom šezdesetih godina, klub je bio na samom dnu, jedva osiguravši opstanak u prvoj ligi, razdiran improvizacijom i nedostatkom vizije. U taj nogometni kaos 1965. godine stigao je Dušan Nenković, smireni stručnjak iz Kragujevca, čiji je zadatak bio gotovo nemoguć — vratiti dostojanstvo posrnulom velikanu.
Nenković nije nastupao s bombastičnim obećanjima, već je uveo profesionalizam koji je Splitu tada bio stran. Njegov najdrastičniji i najvizionarskiji potez bio je trenutak kad je Dragana Holcera, dotad krilnog napadača, prekomandirao na mjesto stopera. Tim je potezom stvorio jednog od najboljih braniča svijeta, a Holcer ga je do kraja života opisivao kao drugog oca, ističući njegovu ljudsku toplinu koja je pratila strogu vojničku disciplinu.
Emocionalni vrhunac ove suradnje dogodio se 24. svibnja 1967. godine. Nakon punih dvanaest godina teške suše i bolnih poraza u finalima, prepuni Stari plac dočekao je trenutak katarze. Pod Nenkovićevim vodstvom, Hajduk je srušio moćno Sarajevo rezultatom 2:1. Bila je to prekretnica koja je promijenila tijek povijesti; Split je tada po prvi put vidio trofej Kupa Jugoslavije, a grad je ponovno prodisao od ponosa.
Iako je klub napustio 1969. godine, Nenković nije ostavio samo praznu klupu. Ostavio je stabilnu, selektiranu momčad i pobjednički kod koji će kasnije preuzeti Slavko Luštica i pretvoriti u zlatne sedamdesete. Ovaj tihi vizionar bio je arhitekt koji je na ruševinama izgradio šampionski mentalitet, dokazujući da se najveći preokreti događaju kad se stručnost spoji s potpunom predanošću.
