Trumpov plan za nuklearni desant na Iran: Opasna misija koja graniči s nemogućim
Izvor: Otvoreni izvori Stručnjaci upozoravaju na goleme rizike operacije zapljene urana, ističući logističke prepreke i smrtonosne prijetnje zračenjem za vojnike na terenu.
Najava administracije Donalda Trumpa o slanju specijalnih postrojbi u samo srce Irana kako bi zaplijenile zalihe visoko obogaćenog urana podigla je ogromnu prašinu u stručnim krugovima. Dok se u diplomatskim hodnicima Washingtona i Jeruzalema o ovoj opciji govori kao o legitimnom ratnom cilju, oni koji poznaju fiziku i teren ostali su u nevjerici. Nuklearni stručnjaci ne biraju riječi kada opisuju nerealnost ovakvog pothvata, videći u njemu jaz između političkih ambicija i surove stvarnosti na terenu.
Analitičar Tonči Tadić ovu je zamisao ocijenio krajnje upitnom, ukazujući na nepremostive fizičke prepreke. Iran trenutno raspolaže s oko 450 kilograma uranija obogaćenog do 60 posto, materijala koji se ne može samo tako ubaciti u ruksak. Taj teret zahtijeva posebne, teške zaštitne spremnike i strogo propisano rukovanje kako bi se spriječila katastrofa. Pokušaj transporta takvog radioaktivnog tereta običnim helikopterima bez adekvatne izolacije gotovo bi sigurno doveo do teške radijacijske bolesti vojnika uključenih u operaciju.
Osim smrtonosnog zračenja, tu je i problem lociranja samog plijena. Teheran je godinama usavršavao strategiju skrivanja, raspršivši svoje resurse na dobro utvrđene lokacije poput Natanza, Isfahana i Fordowa. Stručnjaci ističu kako javno najavljivanje ovakvih akcija daje iranskim vlastima dragocjeno vrijeme da dodatno osiguraju ili premjeste zalihe u dubinu svojih podzemnih postrojenja. Tonči Tadić nije skrivao svoj skepticizam prema izvedivosti plana:
Ma nemojte! Ovo je nešto najblesavije što sam dosad čuo. Kako će to izvesti? Kako će to iznijeti? Ne može se to zamotati u par folija, pa idemo vani u par helikoptera.
Ova napeta situacija nije nastala preko noći, već vuče korijene iz 2018. godine, kada je Trump, slušajući savjete izraelskog vrha, jednostrano raskinuo JCPOA sporazum. Taj je dokument bio jedini prozor kroz koji je svijet mogao nadzirati iranske nuklearne aktivnosti. Njegovim krahom, Iran je dobio odriješene ruke i nastavio s obogaćivanjem urana bez ikakve vanjske kontrole, stvarajući zalihe koje su danas predmet ovih kontroverznih planova.
Svijet se sada nalazi na opasnoj prekretnici s tek dva moguća ishoda. Jedan put vodi prema potpunoj promjeni režima u Iranu i uvođenju čelične kontrole naoružanja, dok drugi vodi prema neizbježnom iranskom nuklearnom pokusu. Povijest pokazuje da su dosadašnje sankcije i prekid nadzora samo potaknuli Teheran da ubrza svoje ambicije, koristeći Sjevernu Koreju kao dokazani model opstanka u hladnom ratu.
