Nebo pod kontrolom obitelji: Uspon zeta Dragana Čovića i neprobojni zid BHANSA-e
Izvor: Otvoreni izvori Dok parlament uzalud traži uvid u milijunske račune agencije, cijelo rukovodstvo misteriozno odlazi na bolovanje u trenutku zakazanog saslušanja.
U središtu bosanskohercegovačke političke i financijske mreže stoji Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA), institucija koja godinama uspješno čuva svoje tajne iza fasade strateške važnosti. Na samom vrhu ove moćne strukture već desetljeće neprikosnoveno vlada Davorin Primorac, zet čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Dok on drži kormilo, financijskim tokovima upravlja njegov brat, Ivica Primorac, čime je kontrola nad nebom i golemim proračunom ostala čvrsto unutar kruga jedne obitelji.
Kroz račune ove agencije u posljednjih pet godina prošlo je impresivnih 130 milijuna eura prikupljenih od kontrole zračnog prometa. Ipak, unatoč tolikom novcu, BHANSA je postala neosvojiva utvrda za državne institucije. Drama je dosegla vrhunac kada je vodstvo agencije odlučilo ignorirati višemjesečne zahtjeve Parlamenta za uvidom u financijska izvješća, ugovore o javnim nabavama i precizne iznose plaća rukovodstva. Umjesto transparentnosti, zastupnici su dobivali neodređene odgovore o zaštiti osobnih podataka, što je izazvalo oštru reakciju parlamentarne Komisije za financije i proračun.
Vrhunac napetosti dogodio se početkom veljače, kada je direktor Primorac trebao stati pred zastupnike na javnom saslušanju. Scenarij koji je uslijedio podsjeća na filmske zaplete: direktor se nije pojavio, a nedolazak je opravdan tvrdnjom da je kompletno rukovodstvo agencije istovremeno završilo na bolovanju. Ovakav potez zastupnici su ocijenili kao drsko izbjegavanje zakonske obveze i opstrukciju nadzora nad javnim sredstvima, naglašavajući da nitko ne smije biti iznad zakona.
O razmjerima otpora prema institucijama svjedoči i zaključak Komisije koji prati ovaj proračunski triler:
Naš je zahtjev opravdan s obzirom na ponašanje vodstva BHANSA-e, koje odbija surađivati s institucijama i ne želi predati nijedno izvješće, uključujući i ono o osobnim primanjima rukovodstva.
Dok agencija poručuje da su im operativne obveze i sigurno nebo prioritet, politički hodnici bruje o dubljim motivima. Dok jedni inzistiraju na hitnoj reviziji, drugi unutar institucija blokiraju svaki pokušaj kontrole. Analitičari ovaj slučaj vide kao klasičan primjer pretvaranja državnih resursa u privatne posjede moćnih klanova, dok se istovremeno pripremaju zakonske izmjene koje bi direktorske mandate učinile gotovo vječnima. Sada je sudbina ove desetljetne neovisnosti u rukama Ureda za reviziju, koji mora odlučiti ima li snage ući u prostore agencije koja je postala država u državi.
