Drama Franje Punčeca: Kako je treći igrač svijeta zbog režima zauvijek napustio dom
Izvor: Arhiva Hrvatski teniski as pobjegao je od Titove diktature, ostavio sve i otišao u egzil, a istinu o svojoj slavnoj prošlosti godinama je skrivao čak i od vlastite djece.
Ime Franje Punčeca danas stoji kao podsjetnik na vrijeme kada je jedan mladić iz Čakovca vladao svjetskim teniskim terenima, godinama prije nego što su stigli Ivanišević ili Majoli. Njegov put bio je strelovit i blistav; od zagrebačke Concordije do dva uzastopna polufinala Wimbledona 1938. i 1939. godine. U to je doba Punčec bio strah i trepet od Pariza do Japana, službeno proglašen trećim igračem svijeta i najboljim u Europi. No, dok je nizao pobjede, nad Europom su se skupljali tamni oblaci koji će mu zauvijek promijeniti sudbinu.
Drugi svjetski rat brutalno je prekinuo njegovu karijeru, a dolazak komunističkog režima pod vodstvom Josipa Broza Tita donio je poredak u kojem se slobodouman sportaš više nije vidio. Punčec se povukao u svoju parfumeriju u Čakovcu, pokušavajući pronaći mir, no pritisak je postajao nepodnošljiv. Iako je nakratko ponovno obukao reprezentativni dres, unutarnji lom bio je prevelik i odluka o bijegu postala je konačna.
Prijelomni trenutak dogodio se 1947. godine. Punčec je odlučio ostaviti sve — status nacionalne ikone, teško stečenu imovinu i obiteljski dom — kako bi pobjegao od sustava koji mu je gušio slobodu. Njegov sin Victor kasnije je svjedočio o dramatičnom odlasku obitelji koja je izabrala potpunu neizvjesnost umjesto života pod diktaturom. Put ih je preko Egipta vodio do Johannesburga, grada koji će postati njihovo trajno utočište, ali i mjesto tihe čežnje za domovinom koju više nikada neće vidjeti.
U Južnoj Africi Punčec je počeo iznova, gradeći život kao cijenjeni trener i prenoseći ljubav prema tenisu na sinove Franka i Victora. Iako je tisućama kilometara daleko duh Hrvatske živio kroz narodnu glazbu i susrete s iseljenicima, o politici i nekadašnjim slavnim danima u kući se uglavnom šutjelo. Strah od režima bio je toliko dubok da se o teniskim uspjesima rijetko govorilo pred djecom, a veza s rodnim krajem ostala je bolno prekinuta. Čak i desetljećima kasnije, režim mu se osvetio uskrativši njegovu sinu vizu za posjet Jugoslaviji.
Jedan od najemotivnijih trenutaka u životu prognanog asa dogodio se tijekom posjeta Sydneyju. Tamo su ga dočekale tisuće Hrvata, isprativši ga ovacijama koje su trajale minutama — bio je to dokaz da narod pamti svoje heroje čak i kada ih politika pokuša izbrisati iz povijesti. Franjo Punčec preminuo je u Johannesburgu 1985. godine, s neispunjenom željom da još jednom vidi svoj Čakovec. Danas teniski klub u njegovu gradu ponosno nosi njegovo ime, čuvajući uspomenu na čovjeka koji je slobodu cijenio više od slave u okovima.
