Péter Magyar oživljava duh povijesti: Odnos s Hrvatskom na novoj prekretnici
Izvor: Otvoreni izvori Novi mađarski lider najavljuje zaokret u vanjskoj politici, dotičući se osjetljivih pitanja poput spornih karata, energetike i sudbine šefa MOL-a.
Novi snažan glas na mađarskoj političkoj sceni, Péter Magyar, izazvao je valove na maratonskom susretu s medijima, otvoreno progovarajući o dubokim pukotinama u odnosima s Hrvatskom. Magyar je bez oklijevanja uperio prst u svog prethodnika Viktora Orbána, tvrdeći da su dosadašnji politički potezi bili niz teških propusta koji su zanemarili ključne zajedničke interese u energetici i turizmu. Za njega, trenutno hlađenje odnosa između susjeda nije samo diplomatska prepreka, već nepotreban povijesni grijeh.
U središtu emocionalne i političke napetosti našla se simbolika koja godinama izaziva nemir u regiji – karta Velike Mađarske. Iako je izbjegao precizirati što točno krasi zidove premijerskog ureda, Magyar je bio nepokolebljiv u obrani nacionalnog ponosa. Naglasio je kako se Mađarska ne odriče svog tisućugodišnjeg nasljeđa, ali je pokušao spustiti tenzije objašnjenjem da priznavanje povijesti ne znači i težnju za revizionizmom. Prema njegovu viđenju, granice su se mijenjale kroz stoljeća, no te činjenice ne smiju stajati na putu današnjoj stabilnosti.
Jedan od najintrigantnijih dijelova Magyarova izlaganja ticao se slučaja Zsolta Hernádija, čelnika MOL-a kojeg hrvatsko pravosuđe godinama potražuje. Iako priznaje da još nema pristup svim povjerljivim dokumentima, najavio je da će mu rješavanje ovog čvora biti prioritet. Izrazio je znakovitu sumnju u motive dosadašnjeg odbijanja izručenja, povezujući tu odluku s mađarskim procjenama o (ne)objektivnosti suđenja u Hrvatskoj.
Znam samo da nije slučajnost to što Hernádi nije izručen. Oni su odlučili da Sanader nije bio objektivan, mislim da je o tome riječ. Ali da ne trčim pred rudo, ovo su vrlo povjerljive informacije koje meni nisu poznate. Naravno, čim počnemo s radom, ja ću se tome posvetiti.
Gledajući prema naprijed, Magyar ne krije fascinaciju razdobljem Austro-Ugarske, koju naziva zlatnim dobom razvoja za Dalmaciju i Mađarsku. Priznajući da u prošlosti nitko nije bio bezgrešan, svojoj je viziji dao jasnu odrednicu: vrijeme je za popravljanje narušenih veza. Njegove riječi sugeriraju ambiciju da se izađe iz sjene starih sukoba, no ostaje vidjeti kako će se taj balans između povijesnog ponosa i modernog dobrosusjedstva održati u praksi.
