Simona Mijoković o bolnoj distanci s kćeri: Unuka volim u srcu, ali ne i u svakodnevici
Foto: Društvene mreže Nekadašnja zvijezda društvenih kronika progovorila je o složenim obiteljskim odnosima i izazovima koje donosi uloga bake dok je njezina kći Gabrijela daleko.
Simona Mijoković, žena čiji je životni put od svjetala reflektora do duboke vjere godinama punio medijske stupce, ponovno se našla pred licem javnosti, ali ovaj put s pričom koja pogađa ravno u srce. U središtu njezine privatne drame nalazi se odnos s najstarijom kćeri Gabrijelom, koju je dobila u braku s Antom Gotovcem. Iako je prošle godine s ponovom objavila da je Gabrijela u 18. godini postala majka, danas priznaje kako je ta nova životna etapa donijela više sjete nego zajedničkih trenutaka.
Foto: Društvene mrežeRazdor je počeo kada je Gabrijela, tek zakoračivši u punoljetnost, odlučila krenuti putem koji njezina majka nije blagoslovila. Simona ne skriva da izbor njezine kćeri nije bio onakav kakav je priželjkivala, no unatoč tome, ističe snagu mlade žene koja je prigrlila majčinstvo. Simona je o tom prijelomnom trenutku izjavila:
blockquote>Gabrijela koja je otišla od nas, koja je ušla u jednu zajednicu koja nije bila po mom izboru, ali opet iako mlada, ona se otvorila u životu, ona je rekla 'da' životu s 18 godina, nije abortirala, rodila je i stvorila je svoju obitelj.Danas, dvije godine kasnije, Gabrijela gradi vlastiti život, dok Simona svoju ulogu bake proživljava na distanci koja je očito ostavila traga. Postati baka za nju je duboko iskustvo koje trenutačno živi više u srcu nego u stvarnosti, priznajući da okolnosti nisu onakve kakve bi jedna majka i baka željela. Dok u svom domu sa suprugom Stanislavom podiže četvero djece — Michaela, Joshuu, Amaliju i Zvjezdanu — bolna točka ostaje upravo to prazno mjesto za stolom koje je ostalo iza njezine prvorođenke.
Foto: Društvene mrežeOva emotivna ispovijest sugerira da su odnosi unutar obitelji na velikoj kušnji, ali Simona, dosljedna svom novom životnom putu, ne odustaje od nade. Iako je fizička prisutnost u unukovu životu trenutačno ograničena, ona vjeruje u snagu strpljenja i duhovnog mira. Njezin suprug Stanislav ostaje njezina najveća podrška dok se ona bori s teretom javne uloge žene koja druge uči vjeri, dok istovremeno vodi vlastitu privatnu bitku za ponovno okupljanje svoje obitelji.
