Vučićev opasni povratak korijenima: Od snova o moru do podrivanja susjednih država
Izvor: Otvoreni izvori Srbijanski lider zaoštrava retoriku prema Crnoj Gori i Hrvatskoj, koristeći duhove prošlosti i strah od vanjskih neprijatelja za jačanje vlastite pozicije.
Aleksandar Vučić, koji već punih četrnaest godina čvrstom rukom upravlja Srbijom, ponovno je pokazao svoje staro lice. Ono što je na papiru trebala biti komemoracija žrtvama u Donjoj Gradini, pretvorilo se u pozornicu za oštre političke obračune. Umjesto poruka mira, javnost je svjedočila povratku radikalne retorike o ugroženosti nacije i navodnom kultu mržnje koji se iz susjedstva slijeva prema Srbiji.
U središtu ovog emocionalnog i političkog juriša našla se Crna Gora. Vučić ne skriva žal za vremenima prije 2006. godine, otvoreno dovodeći u pitanje crnogorsku neovisnost uz opasku kako su tada oba oka bila u istoj glavi. Ta stara opsesija izlazom na more, koju vuče još iz devedesetih godina dok je stajao uz bok Vojislavu Šešelju, danas se manifestira kao sustavno podrivanje suvereniteta susjedne države.
Zapaljive poruke i širenje straha postali su glavni alat za domaću političku mobilizaciju.
Metoda je jasna: konstruiranje vanjskog neprijatelja služi kao savršen paravan za unutarnje probleme. Na meti je redovito i Hrvatska, čiju suradnju s Albanijom i Kosovom srbijanski predsjednik pokušava oslikati kao mračni vojni savez protiv Beograda. Pri tome svjesno prešućuje činjenicu da i sama Srbija s Hrvatskom ima potpisan sporazum o vojnoj suradnji još od 2010. godine. Dok gomila naoružanje i traži nove neprijatelje, vidljiva je i određena doza nervoze zbog slabljenja utjecaja njegovog ključnog saveznika, Viktora Orbana.
Povjesničari i analitičari primjećuju da politika srpskog sveta koju Vučić promovira ne ostavlja prostora za ideološku razliku između njega i njegovog političkog oca Šešelja. Manipulacija najtežim povijesnim traumama, poput onih iz Jasenovca, koristi se za svakodnevno poticanje etničke netrpeljivosti. Istovremeno, rehabilitacija figura poput Slobodana Miloševića, kojeg Vučić danas naziva žrtvom, predstavlja izravan udarac svima onima koji su osjetili razaranja devedesetih.
Srbija pod ovakvim modelom vladavine ostaje zona visoke napetosti na Balkanu. Kako se bliže izbori, jasno je da će se otrovne strelice prema susjedima samo zaoštravati, dok će stvarni dobrosusjedski odnosi ostati tek pusta tlapnja u sjeni opasnih snova o granicama iz prošlosti.
