Vlade Đurović o drami u Zadru: Od uvreda i šamara do povijesnog trijumfa nad Cibonom
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni strateg otkriva kako je brutalnom iskrenošću i prkosom srušio moćni Zagreb, ali i priznaje životnu pogrešku koja ga je koštala još veće karijere.
Četiri desetljeća su prošla, ali sjećanja na sportski triler u kojem je Zadar srušio moćnu Cibonu ne blijede. Bio je to trenutak kada su David i Golijat zamijenili uloge, a mozak te operacije bio je legendarni trener Vlade Đurović. Danas, kao 78-godišnjak u Beogradu, Đurović se prisjeća kako je psihološkim igrama i čistim prkosom motivirao momčad da sruši tadašnjeg dvostrukog prvaka Europe.
Put do slave bio je popločan tenzijama. Cibonu je predvodio Mirko Novosel, a pred odlučujuću utakmicu vođen je pravi mali rat. Đurović se sjeća kako je Novosel pokušavao unijeti nervozu izbacivanjem zadarskih navijača i provjeravanjem osobnih iskaznica igrača na samom ulazu u dvoranu. Strateg Zadra nije ostao dužan; na provokacije je odgovorio oštro, fizički se obračunavši s jednim provokatorom pred svojim igračima kako bi im pokazao da se nikoga ne boje. Atmosfera u gradu bila je na rubu usijanja, a Đurović je znao da samo ekstremni potezi donose pobjedu.
Najveći emotivni ulog dogodio se u svlačionici. Đurović je pred legendarnog Petra Popovića postavio surovu dilemu, udarivši izravno na njegov očinski ponos i sportsku ostavštinu:
Pope, imaš tri sina i ako večeras ne pobijediš, nećeš im imati o čemu pričati. Jer dosad ništa nisi napravio u svojoj karijeru.
Popović je te večeri eksplodirao s osam trica, dok je Stojko Vranković pod košem bio nezaustavljiv s 11 blokada i 21 skokom. Utišali su zagrebačku publiku i političku elitu koja je već bila spremna za slavlje Cibone.
Izvor: ArhivaIpak, Đurovićev put u Zadru započeo je traumom. Dočekan je zvižducima jer je bio Srbin i bivši trener rivalske Šibenke. Opisuje tadašnji Zadar kao grad izraženog nacionalizma i ponosa, u kojem je u početku svaka domaća utakmica bila borba za opstanak. Tek nakon povijesnog trijumfa, slika se dramatično promijenila; 30 tisuća ljudi na Narodnom trgu u transu je skandiralo njegovo ime. Postao je čovjek koji je donio „mirakul“, sportsko čudo koje se vjerojatno više nikada neće ponoviti.
Unatoč vrhuncu slave, Đurović otvoreno progovara o gorkim odlukama koje su uslijedile. Odbio je Split i priliku da trenira talente poput Rađe i Kukoča kako bi se vratio u Beograd, što danas smatra svojom najvećom profesionalnom pogreškom. Njegov britak jezik i buntovni karakter nisu mirovali ni kasnije. Godine 1999. morao je napustiti Belgiju jer je u jeku bombardiranja Srbije oštro izvrijeđao tadašnju američku državnu tajnicu Madeleine Albright.
Izvor: ArhivaDanas živi povučeno, birajući mlađe društvo kako bi pobjegao od sumornih razgovora o bolestima. U Zadar se vraća rijetko, ali tamo mu, unatoč svim prošlim sukobima, i dalje ne dopuštaju da u restoranu sam plati račun. Zadar mu nikada nije zaboravio pobjedu koja je prkosila svim očekivanjima i logici tadašnjeg vremena.
