Trenutak kada je ego udario u zid: Kako je kirurg Ranko Ugljen očitao lekciju bahatom majstoru
Izvor: Otvoreni izvori Glumac Asim Ugljen prisjetio se oštrog sukoba svog oca s keramičarom koji je skupo platio svoju aroganciju, ali i progovorio o vlastitoj borbi s teškom bolešću.
U svijetu gdje se ugled često brka s glasnoćom, a profesionalizam s bahatošću, jedna obiteljska anegdota glumca Asima Ugljena podsjetila je javnost kako se autoritet postavlja jednim jedinim pitanjem. Glavni akter ove priče, koja je brzo postala viralna lekcija o poštovanju, poznati je kardijalni kirurg Ranko Ugljen. Sukob koji se godinama prepričava započeo je naizgled banalno, zbog kašnjenja i nekolicine kutija keramičkih pločica.
Drama se zahuktala kada se majstor, nakon višesatnog čekanja, napokon pojavio na gradilištu u kirurgovu domu. Umjesto isprike za izgubljeno vrijeme, keramičar je nastupio s nevjerojatnom dozom nadmenosti. Bez pozdrava je naredio uglednom liječniku da sam unese teški materijal u kuću. Kada ga je zatečeni Ranko upitao zašto bi on to radio, uslijedio je odgovor koji je razotkrio golemi jaz između majstorove percepcije i stvarnosti.
"Da. Pa ja sam keramičar, znate li vi koliko moje ruke vrijede?"
Bio je to trenutak u kojem je mirni autoritet kirurga zamijenila hladna, profesionalna oštrina. Ranko Ugljen nije povisio ton, ali je njegova reakcija bila precizna poput skalpela. Majstora je na njegovo mjesto vratio protupitanjem koje je trenutno promijenilo energiju u cijeloj prostoriji.
"Ja sam kardijalni kirurg. Što mislite koliko vrijede moje ruke, ako vaše keramičarske vrijede suhog zlata?"
Prema svjedočanstvu njegova sina, bahatost je u sekundi zamijenio strah i spoznaja o kardinalnoj pogrešci u procjeni. Keramičar je nestao s lica zemlje brzinom koju glumac, kako tvrdi, nikada više nije vidio. Bila je to čista, nepatvorena kapitulacija ega pred istinskom stručnošću.
No, dok je njegov otac vodio bitke na gradilištima i u operacijskim dvoranama, Asim Ugljen se suočava s vlastitim, tišim frontom. Glumac je otvoreno progovorio o borbi s alopecijom areatom, autoimunom bolešću koja mu od 2014. godine ostavlja tragove na licu i vlasištu. Priznao je da su stres i iscrpljujući tempo rada uzeli svoj danak, a bolnu spoznaju o vidljivosti svog stanja doživio je kada ga je susjeda pitala prolazi li kroz kemoterapiju.
Iako je u njegovom pozivu fizički izgled alat za rad, Ugljen je naučio prepoznavati signale koje mu tijelo šalje i pravovremeno reagirati terapijom. Svjestan je da su unutarnji mir i tjelovježba ključni u kontroli ove nepredvidive dijagnoze, pokazujući da se i protiv tiših neprijatelja bori istom onom disciplinom koju je naučio od svog oca.
