Deset godina od odlaska Princea: Istina o mitskom trezoru i boli iza scenskog sjaja
Izvor: Otvoreni izvori Dok svijet otkriva neobjavljene snimke glazbenog genija, na površinu izlaze detalji o njegovoj teškoj mladosti, obiteljskoj tragediji i nadljudskom tempu rada.
Prošlo je točno desetljeće otkako je svijet zanijemio pred viješću o smrti Princea Rogersa Nelsona, no duh glazbenog čarobnjaka iz Paisley Parka danas je prisutniji nego ikad. Dok obožavatelji s uzbuđenjem slušaju tek otkrivenu baladu "With This Tear" iz 1991. godine, postaje jasno da smrt nije bila kraj njegove priče. Prava misterija i dalje leži zaključana u golemom trezoru u Minnesoti, za koji se vjeruje da čuva toliko materijala da bi se novi album mogao objavljivati svake godine tijekom idućeg stoljeća.
Život iza zatvorenih vrata studija bio je obilježen gotovo nadljudskom disciplinom koja je često bila surova prema onima u njegovoj blizini. Suradnici se prisjećaju vizionara koji je spavao tek tri sata, dok su snimanja trajala po cijele dane i noći bez predaha. Inženjeri zvuka bili su u stalnom stanju pripravnosti, spremni uskočiti u studio na svaki poziv pagera, što je mnoge dovelo do ruba snaga. Susan Rogers, koja je svjedočila stvaranju kultnog albuma "Purple Rain", opisala ga je kao čovjeka koji je disao isključivo za glazbu, ostavivši iza sebe nevjerojatnih 39 studijskih albuma.
Ipak, ispod maske ekscentrične ikone i nezaustavljive energije krio se čovjek progonjen dubokim sjenama iz prošlosti. Teško je pomiriti sliku globalne superzvijezde s dječakom koji je bio žrtva zlostavljanja i patološki sramežljiv. Tijekom prvih studijskih koraka Prince je bio toliko povučen da su svi morali izaći iz prostorije, a vokale je snimao ležeći na podu ispod deke u potpunom mraku. Ta ranjivost korijene je vukla iz siromaštva u Minneapolisu, gdje je kao tinejdžer stajao ispred restorana samo kako bi mirisao hranu koju nije mogao kupiti.
Njegova privatna drama dosegla je vrhunac 1996. godine kada su on i supruga Mayte Garcia izgubili sina Amiira, koji je preminuo samo šest dana nakon rođenja. Tu nezamislivu bol Prince je pretočio u umjetnost na najintimniji način: u pjesmu "Sex in the Summer" uvrstio je stvarne otkucaje srca svog nerođenog sina. Dok je javnost u njemu vidjela samo provokatora, on je u tajnosti donirao milijune za borbu za ljudska prava i pomoć ženama u kriznim žarištima poput Afganistana.
Danas se otvara teško etičko pitanje koje bi Princea, čovjeka opsjednutog kontrolom, vjerojatno razbjesnilo. Njegova je ostavština sada u rukama drugih, a svako novo otvaranje trezora budi istu dilemu: slavimo li njegov genij ili izdajemo njegove strogo čuvane želje? Iako je fizički otišao, legenda iz Minneapolisa i dalje diktira tempo, dokazujući da njegova umjetnost nema rok trajanja.
