Drama iza zatvorenih vrata: Šuhret Fazlić otkrio kako su mu nudili milijun maraka
Izvor: Otvoreni izvori Bivši gradonačelnik Bihaća progovorio o neugodnim pritiscima i propalom savezu, tvrdeći da je cijena lojalnosti bila milijunski iznos u zamjenu za politički glas.
Političko zakulisje Bosne i Hercegovine prodrmala su teška priznanja Šuhreta Fazlića, lidera pokreta PoMAK i bivšeg prvog čovjeka Bihaća, koji je javno progovorio o onome što se događalo dok su se kamere gasile. Njegovo razočaranje u dojučerašnje saveznike iz vladajuće koalicije nije samo stvar neslaganja oko programa, već priča o dubokom nepovjerenju i, prema njegovim riječima, besramnim pokušajima trgovine utjecajem.
Prisjećajući se kritičnih dana formiranja Federalne vlade, Fazlić je opisao atmosferu visokog napona u kojoj su telefoni zvonili bez prestanka. U trenucima kada se lomila sudbina nove vlasti, jedna ponuda je, tvrdi on, prešla sve granice uobičajenog pregovaranja. Meta je bila ruka zastupnice Maje Remović, a cijena koja mu je navodno izrečena ostavila je malo prostora za interpretaciju.
Ja kad sam rekao čovjeku: "Ja ne želim da pričam o novcima", on je rekao: "Nisu to novci, to je milijun maraka." Dakle, ja sam sutra nazvao Elmedina Konakovića i rekao mu što se događa. Rekao sam: "Imate naš glas i nećemo pričati ni o čemu drugom sad, pričat ćemo o projektima za Krajinu."
Iako je Fazlić tada odlučio vjerovati u dogovor temeljen na razvoju i projektima za Krajinu, taj se entuzijazam brzo pretvorio u gorčinu. Umjesto vizije jačanja regije, suočio se, kako navodi, s neprestanim pritiscima i kadrovskim ucjenama u javnim poduzećima. Danas, s odmakom, on otvoreno priznaje da više nikada ne bi krenuo istim putem, osjećajući se iznevjerenim od strane onih kojima je dao povjerenje.
Dok su se u Sarajevu slagale partijske križaljke i dijelile fotelje, dostojanstvo Krajine je, prema Fazlićevom viđenju, stavljeno na čekanje. Ovaj politički potres razotkrio je ponor između javnih obećanja i surove realnosti, ostavljajući dojam da se na rubne dijelove države i dalje gleda isključivo kao na kusur u velikim igrama. Za Fazlića je ovo iskustvo postalo bolna lekcija o tome koliko brzo principi mogu ustuknuti pred surovom političkom trgovinom.
