Atentat ispred Vlade: Dan kada je snajper usmrtio Đinđića i zaustavio reformske nade
Izvor: Arhiva Prije 23 godine metak zemunskog klana pogodio je srce države, a sjene dvoje likvidiranih svjedoka i teorije o trećem pucnju i danas progone srbijansku javnost.
Srijeda, 12. ožujka 2003. godine, trebala je biti samo još jedan radni dan u beogradskoj Nemanjinoj ulici. Umjesto toga, postala je poprište jedne od najkrvavijih drama moderne povijesti. Zoran Đinđić, tadašnji premijer koji je zbog nedavne ozljede hodao uz pomoć štaka, izlazio je iz automobila pred zgradom Vlade kada mu je snajperski hitac, ispaljen s prozora obližnje zgrade, probio srce. U trenutku punom kaosa i nevjerice, teško je ranjen i njegov tjelohranitelj Milan Veruović, dok je država u sekundi ostala obezglavljena.
Udarac je bio brutalan, a odgovor države neočekivano silovit. Operacija "Sablja" pretvorila je Srbiju u golemo gradilište pravde; uhićeno je više od 11.000 ljudi u pokušaju da se iskorijeni opasna sprega podzemlja i ostataka sigurnosnih službi iz devedesetih. Na površinu je isplivalo ime moćnog Zemunskog klana, predvođenog Miloradom Lukovićem Legijom i Dušanom Spasojevićem Šiptarom. Bio je to, kako su analitičari kasnije tumačili, metak koji je godinama putovao s ratišta kako bi zaustavio europski put zemlje.
Ipak, tragedija je imala svoje zlokobne najave koje nitko nije shvatio ozbiljno. Manje od mjesec dana ranije, član klana Dejan Milenković Bagzi pokušao je kamionom presjeći put premijerovoj koloni kod beogradske Arene. Iako je tada uhićen, na slobodi se našao nakon samo osam dana, što je bio jasan signal da su kriminalne strukture pustile duboko korijenje u sustavu koji je Đinđić pokušavao reformirati.
Uslijedilo je "suđenje stoljeća", proces koji je više sličio trileru nego pravnom postupku. Dramu su pratili nezapamćeni pritisci: dvojica ključnih svjedoka su likvidirana, a predsjedavajući sudac odstupio je pod misterioznim okolnostima. Zvezdan Jovanović, bivši specijalac i neposredni izvršitelj, isprva je priznao krvavi čin, da bi kasnije pred sudskim vijećem tvrdio kako je sve iznuđeno policijskim prijetnjama. Pravosudni epilog stigao je 2007. godine, kada su Legija i Jovanović osuđeni na maksimalnih 40 godina zatvora.
Danas, više od dva desetljeća kasnije, rane su i dalje otvorene, a misteriji ne jenjavaju. Duhove najviše nemiri ranjeni tjelohranitelj Veruović, koji uporno zagovara teoriju o "trećem metku". On tvrdi da službena verzija o dva hica ne odgovara istini i da je sudbonosni metak stigao s posve druge pozicije, sugerirajući umiješanost dubljih političkih krugova ili stranih obavještajaca. Iako su forenzičari takve tvrdnje službeno odbacili, za javnost je ovo ubojstvo ostalo simbolom nedovršene tranzicije i zločina čiji pravi nalogodavci možda još uvijek vrebaju iz sjene.
