Dragan Čović pred novim potresom: Politički pakt s Dodikom jači od rana u Derventi
Izvor: Otvoreni izvori Dok lider HDZ-a BiH inzistira na pravu na povijesna obilježavanja, ruševine hrvatskih domova u Republici Srpskoj i dalje svjedoče o godinama bolne šutnje i zaborava.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović istupio je pred javnost s porukom koja ponovno podiže strasti na domaćoj političkoj sceni. Uoči sjednice Hrvatskog narodnog sabora, on je čvrsto stao iza prava na obilježavanje povijesnih događaja, reagirajući na najavu Milorada Dodika da neće dopustiti okupljanje veterana HVO-a u Derventi. Iako Čović tvrdi da takvi potezi ne doprinose stabilnosti, iza kulisa ovog verbalnog sukoba krije se teška i duboka kontradikcija koja godinama prati njegovu vladavinu.
U derventskom kraju, realnost na terenu daleko je sumornija od političkih govora. Dok se lideri nadmeću u retorici, ruševine nekadašnjih hrvatskih domova stoje kao nijemi svjedoci vremena u kojem se glas iz Sarajeva ili Mostara rijetko čuo za sunarodnjake u Republici Srpskoj. Dugogodišnja šutnja o političkim pravima i stradanjima Hrvata u tom entitetu sada je iznenada zamijenjena javnim prkosom, otvarajući pitanje zašto se ovi interesi tek sada stavljaju na stol.
Posebno je upečatljiva Čovićeva teorija o postojanju triju istina o ratu — bošnjačke, srpske i hrvatske. Ovakav pristup direktno relativizira činjenice i presude međunarodnih sudova, što predstavlja jasnu dodirnu točku s politikom Milorada Dodika. Oba lidera dijele stav negiranja ili osporavanja presuda Haškog suda, stvarajući prostor u kojem se najteži trenuci povijesti interpretiraju prema trenutačnim političkim potrebama i interesima moći.
Unatoč očiglednim napetostima koje je izazvao spor oko Dervente, upućeni promatrači vjeruju da ovaj sukob neće dovesti do stvarnog raskola. Partnerstvo Čovića i Dodika počiva na čvrstim temeljima koji su preživjeli brojne javne nesuglasice. Njihov savez ostaje netaknut jer primarni cilj ostaje nepromijenjen: slabljenje državnih institucija Bosne i Hercegovine i zadržavanje apsolutne kontrole kroz stalni pritisak na samu državu, bez obzira na cijenu koju plaćaju obični ljudi na terenu.