Edin Džeko o djetinjstvu pod bombama: Toliko nevinih je ubijeno zbog nečijeg ega

Najbolji strijelac u povijesti Bosne i Hercegovine i neuništiva nogometna ikona, Edin Džeko, odlučio je pred svoj drugi nastup na Svjetskom prvenstvu ogoliti dušu. Iako će u 40. godini života predvoditi naciju na najvećoj sportskoj pozornici u SAD-u, Kanadi i Meksiku, Džeko nije fokusiran samo na golove, već na rane koje nosi iz djetinjstva. U emotivnom pismu upućenom najmlađima u domovini, on se vratio u Sarajevo pod opsadom, u vrijeme kada su sirene zamijenile dječji smijeh.

Sjećanja slavnog napadača vode u mali stan od četrdesetak kvadrata gdje je četrnaest članova obitelji spavalo na podu, dok mu je majka bila jedini štit. Opisao je trenutke kada ga je skrivala iza komode za cipele, pokušavajući djetetu stvoriti privid sigurnosti dok je vani bjesnio kaos. Život pod stalnom prijetnjom snajperista značio je da su se čak i društvene igre poput Monopola igrale u jezivoj tišini.

Džeko se prisjetio kako su udari granata bili toliko siloviti da bi figurice letjele s ploče, dok su roditelji svakodnevno kockali sa životom izlazeći po osnovne namirnice. Humanitarni paketi tada su za njega imali okus najbolje hrane na svijetu, a svaki izlazak pred zgradu bio je ispraćen majčinim pogledom punim straha da ga vidi posljednji put. Kapetan je uputio snažnu poruku djeci kojoj je danas uzor:

Draga djeco Bosne i Hercegovine, želim da vam kažem nešto važno. Ništa nije nemoguće. Baš ništa. Mi imamo sreću što smo Bosanci i Hercegovci. I ne kažem vam to samo kao čovjek koji je ostvario svoje snove, nego kao dječak koji je preživio rat i koji je vrlo lako mogao imati potpuno drugačiju sudbinu.

Gledajući na sukobe koji i danas potresaju svijet, Džeko ne skriva duboki prezir prema onima koji pokreću ratove. Za njega nema opravdanja u politici ni ideologiji; on vidi samo surovu istinu o novcu i egu. Priznaje kako osjeća mučninu u želucu dok gleda vijesti, svjestan da su toliki nevini životi ugašeni bez ikakvog pravog razloga.

Ali rat nije imao nikakvog smisla. Toliko nevinih ljudi je ubijeno, a zbog čega? Zbog novca. Moći. Nečijeg ega. A u stvari ni zbog čega. Danas, kada na vijestima vidim rat bilo gdje u svijetu, osjećam mučninu u stomaku. Ne želim to više da gledam, nigdje na svijetu. Ali iz nekog razloga, odrasli nikada ne nauče.

Njegova ispovijest nije samo podsjetnik na mračnu prošlost, već i dokaz da se iz potpunog mraka može stići do zvijezda. Džeko koristi svoju poziciju globalne zvijezde kako bi upozorio nove generacije na besmisao mržnje koju je osjetio na vlastitoj koži, ostavljajući trajno svjedočanstvo o cijeni nečije pohlepe za moći.