Apokalipsa u Ševčenkivskom rejonu: Kvart koji nestaje pod plamenom i strahom
Izvor: Otvoreni izvori Dok se kijevska četvrt Lukjanivska pretvara u preživjeli 'Černobilj', sudbine običnih ljudi isprepletene su s ruševinama nekadašnjih simbola grada i stalnim napadima.
Na trgu Lukjanivska, nekadašnjem srcu kijevske vreve, prizori danas više podsjećaju na napuštene filmske setove nego na modernu metropolu. Simboli bezbrižnog života, poput bijelih slova poznatog restorana brze hrane, istopili su se u paklenom plamenu nakon silovitog napada 24. svibnja. Ipak, život u ovom kvartu ne prestaje; on se samo seli duboko pod zemlju. Stanica metroa, koja je i sama pretrpjela udarce, postala je jedino sigurno utočište kada gradom odjekne zlokobno zavijanje sirena.
Ševčenkivski rejon na toplotnim mapama opasnosti svijetli crveno, označavajući zonu gdje je mir luksuz koji se rijetko viđa. Dok ostatak grada pokušava potisnuti sjenu rata, ovdje je ona bolno opipljiva. Razlog za ovu nemilosrdnu pažnju vjerojatno leži tik preko puta, u sablasnoj crvenoj fasadi tvornice oružja Artem. Nekada moćni industrijski gigant danas stoji kao izrešetani podsjetnik na prošlost, privlačeći razaranje koje ne bira mete.
Sustavni udari na civilne objekte ostavljaju za sobom razbijene staklene kule i izgorjele olupine automobila, dok su ulazi u podzemlje zakovani daskama. U tom pejzažu očaja, mala tržnica cvijeća i povrća ostaje posljednji bedem normalnosti. Među onima koji pokušavaju preživjeti dan je i 23-godišnja Anastasija Primak. Menadžerica koja je pobjegla od bombi u Nikopolju, samo da bi je isti užas dočekao u Kijevu, kavu pije pod teretom neprekidne tjeskobe.
Prisjećajući se trenutaka kada je s prozora gledala kako susjedna zgrada nestaje u plamenu, Anastasija ne skriva težinu situacije:
"Prijateljima kažem da izgleda kao Černobilj. Ovdje postaje sve opasnije. Spavam sklupčana kao embrion jer se plašim da će pogoditi dron ili raketa. Želim da poginem odjednom. Ne želim da izgubim neki ekstremitet."
Dok su oči svijeta uprte u diplomatske napore predsjednika Volodimira Zelenskog da osigura protuzračnu obranu, Moskva najavljuje još intenzivnije udare na urbana područja. Na ulicama se to osjeća kao opipljiv strah. Faina Poliščuk, koja na tržnici prodaje cvijeće, svjedočila je tlu koje se trese iz temelja. Iako tvrdi da je optimizam drži na nogama, Faina priznaje da je plan za bijeg u rodnu Vinicu spreman. Ovaj dio Kijeva postao je mračno upozorenje o sukobu u kojem granica između vojnih ciljeva i domova običnih ljudi više ne postoji.
