Od obećane Vojske Republike Srpske do miliona za zajedničke snage: Gorka lekcija iz politike
Izvor: Otvoreni izvori Dok su građani vjerovali u povratak entitetskih snaga, vlasti su odobrile rekordno povećanje proračuna za Oružane snage BiH od čak 150 miliona maraka.
Godinama su se dvoranama i trgovima orile riječi o dostojanstvu i povratku Vojske Republike Srpske, budeći nadu kod onih koji su vjerovali da će se teške političke rane napokon zaliječiti. Ipak, blještavilo reflektora i zanos govornice ustupili su mjesto hladnim brojkama i budžetskim dokumentima. Marinko Božović, načelnik Općine Istočna Ilidža, iznio je oštru kritiku na račun vladajućeg SNSD-a, ukazujući na nepremostiv jaz između onoga što je obećano narodu i onoga što je usvojeno u Parlamentarnoj skupštini BiH za 2026. godinu.
U središtu ove političke drame nalaze se mladi ljudi čija su očekivanja postala kolateralna žrtva visokih ciljeva. Božović je to vjerno ilustrirao kroz priču o Lazaru i Igoru, izmišljenim likovima koji personificiraju stvarnu generaciju prevarenih. Ti mladići su 2021. godine s ushićenjem slušali najave Milorada Dodika i Željke Cvijanović o gašenju zajedničkih snaga, da bi danas svjedočili kako isti ti lideri potpisuju njihovo značajno jačanje. Sredstva za zajedničke Oružane snage BiH porasla su s 300 na 450 milijuna KM, što predstavlja jasan dokaz o potpunom zaokretu politike.
Dok se politički miljenici udobno smještaju u sigurne fotelje, obični građani ostaju s osjećajem iznevjerenosti, shvaćajući da je njihovo povjerenje bilo samo valuta u složenim političkim kalkulacijama. Božović je oštro ukazao na ovaj raskorak između javnih nastupa i službenih pečata koji potvrđuju surovu realnost.
Danas čitam da oni koji su najavljivali ukidanje Oružanih snaga BiH i vraćanje Vojske RS sada usvajaju budžet kojim se tim istim Oružanim snagama povećavaju sredstva za 150 miliona maraka.
Ovaj trenutni politički trenutak otvara duboka pitanja o tome koliko vrijedi data riječ kada se suoči s pragmatizmom moći. Čini se da su mnoga velika obećanja ostala samo mrtvo slovo na papiru, dok su stvarni pobjednici u ovoj priči institucije čije se ukidanje najavljivalo. Na kraju, ostaje gorak zaključak da se ovdje ne radi o vojnim strategijama, već o emotivnom i političkom dugu prema onima koji su najviše vjerovali.
