Ratni dosje Dragana Čovića: Od direktora u službi JNA do logističara HVO-a
Izvor: Otvoreni izvori Dokumenti iz jesen 1991. godine otkrivaju kako je lider HDZ-a BiH potpisivao tehničke naloge za agresorske zrakoplove prije šokantnog preokreta u proljeće.
Dok s govornica grmi o slobodi hrvatskog naroda i brižljivo njeguje kulturu sjećanja, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nosi breme prošlosti koje se teško miri s njegovim današnjim portretom domoljuba. Arhivska dokumentacija mostarske zrakoplovne industrije SOKO razotkriva dramatičan put čovjeka koji je u razmaku od tek nekoliko mjeseci promijenio ne samo radni stol, već i stranu u ratu koji je lomio sudbine. Povijest pamti da je Čovićev potpis stajao na dokumentima strojeva koji su sijali smrt.
Listopad 1991. godine bio je mjesec razaranja. Dok su zrakoplovi JNA pretvarali selo Ravno u prah, Čović je kao direktor proizvodnje sjedio u strateškom štabu pod strogim nadzorom saveznih vlasti. Tehnički dokumenti iz tog vremena potvrđuju da je upravo on odobravao ugradnju nosača bombi i lansera na letjelice koje su ubrzo postale udarna igla agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Sudjelovanje u logističkom lancu vojske koja je držala Mostar u šaci ostaje neizbrisiva mrlja u njegovoj službenoj biografiji.
Veliki obrat, ravan filmskom scenariju, dogodio se u sumrak 7. travnja 1992. godine. U trenutku kada su agresorske snage već blokirale naselje Rodoč, dotadašnji suradnik sustava JNA zatražio je zaštitu od onih protiv kojih je do jučer logistički djelovao. Ratni zapovjednik obrane Mostara, Petar Zelenika, prisjetio se tog sudbonosnog jutra:
Ujutro 7. travnja Čović je zadužio odoru HVO-a te je raspoređen u sektor logistike.
Iako danas u svom registru bilježi oko 1400 dana ratnog staža, kritičari ne zaboravljaju da Čović nikada nije osjetio barut prve linije bojišnice. Njegov ulazak u sustav obrane izravno iz krugova neprijateljske vojske i danas potiče žestoke rasprave o političkom licemjerju. I dok Čović ističe hrvatsku zastavu kao temelj svog identiteta, dokumenti neumoljivo podsjećaju da je put do te lojalnosti bio određen trenutkom i osobnom sigurnošću. Promjena uniforme u zadnji čas osigurala mu je povratak u direktorsku fotelju pod novom vlašću.
