Drama iranskih nogometašica: Između prkosa na terenu i sjene smrtne kazne

Iranske nogometašice zakoračile su na travnjak u Australiji noseći na leđima teret koji nadilazi sport. Dok je odjekivala nacionalna himna na otvaranju Azijskog kupa, one su odabrale nijemi prkos. Taj trenutak tišine, zabilježen samo dva dana nakon smrti vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, postao je krik koji je obišao svijet, ali je istovremeno prizvao mračne prijetnje iz Teherana.

Surova kazna za javni otpor. Odgovor režima stigao je bez odlaganja, pretvarajući sportski uspjeh u politički progon. Mohammad Reza Shahbazi, poznato lice državne televizije, proglasio je sportašice ratnim izdajicama. Njegove riječi nisu bile samo kritika, već opasna najava onoga što ih čeka kod kuće.

"Žig sramote i izdaje mora ostati na njihovim čelima"

On je javno grmio pred milijunima, naglašavajući da se u ratnim uvjetima prema ovakvim postupcima mora postupati najstrože, što u iranskom pravosuđu često podrazumijeva najtežu kaznu.

Život pod stalnim nadzorom. Pritisak je urodio plodom već na sljedećoj utakmici protiv Australije. Gledatelji su svjedočili neobičnom prizoru: igračice su iznenada, gotovo grčevito, pjevale himnu i salutirale. Ipak, iza te slike jedinstva skrivala se tragedija prisile i straha. Izvori bliski timu otkrivaju da su sigurnosni službenici igračicama oduzeli mobitele i prekinuli im kontakt s vanjskim svijetom.

Njihove obitelji u Iranu praktički su postale taoci. Pjevanje himne, koje je djelovalo kao domoljubni čin, zapravo je bilo jedino sredstvo kojim su ove mlade žene mogle pokušati zaštititi svoje voljene od odmazde režima.

Međunarodna borba za spas. Dok se pripremaju za odlučujući susret protiv Filipina, sudbina tima više nije u njihovim nogama, već u rukama diplomacije. Prognani novinar Ali Bornaei uputio je dramatičan apel australskim vlastima, tražeći hitan azil za cijelu delegaciju. Poznavatelji situacije upozoravaju da bi povratak u domovinu za ove žene mogao biti povratak u sigurnu propast.