Financijski šah-mat za Beograd: Može li Vučić preživjeti gubitak europskih milijardi?
Snimka zaslona Europski parlament najavljuje drastičan zaokret prema Srbiji dok se nad horizontom nadvija zamrzavanje golemog iznosa zbog narušavanja demokratskih standarda.
U diplomatskim hodnicima Bruxellesa atmosfera prema Beogradu naglo se ohladila, a novi izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, Tonino Picula, postavio je dijagnozu koja pogađa tamo gdje najviše boli. Prema njegovim riječima, iza kulisa moći i čvrstih političkih stavova, postoji samo jedna konkretna prijetnja koja izaziva istinski nemir kod predsjednika Aleksandra Vučića. Radi se o jeziku novca — odnosno o potpunom zavrtanju slavine iz europskih fondova.
Picula više ne bira riječi dok opisuje situaciju na terenu, ističući da su represija nad građanima, gušenje slobodnih medija i sustavno urušavanje pravosuđa doveli odnose do kritične točke. Njegova poruka je jasna: vrijeme diplomatskog podilaženja službenom Beogradu je prošlo, a Europska unija mora povući potez koji će imati stvarne posljedice.
Moguća obustava jasno kondicioniranih sredstava iz fondova EU jedina je poruka od koje on zaista strepi.
Dok se napetost u zraku može rezati nožem, Europska komisija već iza zatvorenih vrata analizira najradikalniji scenarij do sada. U igri je vrtoglavih 1,5 milijardi eura namijenjenih Srbiji, koji bi mogli ostati zamrznuti. Razlog za ovaj dramatičan zaokret nije samo unutrašnje nazadovanje demokracije, već i uporno održavanje bliskih veza s Rusijom, usprkos jasnim zahtjevima iz Europe. Ovaj financijski rez predstavljao bi dosad neviđen pritisak na vlast u Srbiji, jer bi se apstraktna upozorenja pretvorila u surovu ekonomsku realnost.
Težinu situacije dodatno je naglasila Marta Kos, europska povjerenica za proširenje. Ona nije skrivala duboku zabrinutost vrha Unije zbog zakona koji izravno napadaju neovisnost sudstva i načina na koji se režim obračunava s prosvjednicima na ulicama. I dok se u Bruxellesu slažu argumenti za blokadu sredstava, pred službenim Beogradom ostaje bolno pitanje: može li slika o stabilnosti i napretku opstati bez europskih milijardi koje su godinama punile državnu blagajnu?