Vojni savez ili puka suradnja? Anušić i Nufi razjasnili ulogu u obrani Kosova
Izvor: Otvoreni izvori Dok Zagreb smiruje strasti podsjećajući na stare ugovore sa Srbijom, Tirana poručuje da sigurnost Prištine ostaje njihov vitalni interes unutar NATO okvira.
U jeku tinjajućih napetosti na Balkanu, susret hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića i njegovog albanskog kolege Ermala Nufija u Zagrebu podigao je prašinu oko pitanja koje godinama ledi krv u žilama regije: što bi se dogodilo u slučaju napada na Kosovo? Dok službeni Beograd svaku diplomatsku kretnju tumači kao provokaciju, dvojica ministara pokušala su stati na loptu, balansirajući između stroge vojne diplomacije i duboke emocionalne povezanosti s Prištinom.
Hrvatski ministar Ivan Anušić preuzeo je ulogu glasnogovornika razuma, povukavši jasnu crtu između savezništva i konkretnog ratovanja. Iako podrška Kosovu nije upitna, Anušić je bio neumoljiv u definiranju pravnih okvira dokumenta koji povezuje ove tri strane, odbacujući svaku pomisao na tajni vojni pakt usmjeren protiv trećih strana.
Ova deklaracija ne obuhvaća nikakav vojni savez. Ovo je deklaracija o suradnji, ne o vojnom savezu. Ova deklaracija je isključivo na razini tehničke suradnje, izmjene znanja, iskustava, i to je ono što radimo.
Anušić je vješto iskoristio priliku da podsjeti na činjenicu koja često prolazi ispod radara u zapaljivim govorima s istoka. Na snazi je ugovor sa Srbijom iz 2010. godine, koji je, prema njegovim riječima, čak i sadržajniji od aktualnih dogovora s Kosovom i Albanijom. Time je poslana snažna poruka: suradnja s Prištinom nije objava neprijateljstva, već logičan nastavak pomoći zemlji koja kuca na vrata NATO-a i Europske unije.
S druge strane stola, albanski ministar Ermal Nufi donio je težinu odgovornosti koju Tirana osjeća prema svojim sunarodnjacima. Njegov ton bio je prožet odlučnošću, ne ostavljajući prostora sumnji da će Albanija promatrati sigurnost Kosova kroz prizmu vlastitog opstanka, ali strogo poštujući pravila velikih svjetskih igrača.
Albanija i Hrvatska su usklađene s NATO-om i, što god bude poduzela i jedna i druga država, to će biti poduzeto u skladu s NATO-om. Ali to ne znači da mi kao država nećemo ništa poduzeti u obrani Kosova.
Iako Kosovo formalno nije pod kišobranom NATO-a, ono je premreženo mirovnim snagama u kojima hrvatski vojnici već godinama igraju ključnu ulogu. Za Zagreb i Tiranu, sudbina Kosova nije samo političko pitanje, već jedini pravi smjer koji jamči trajan mir u regiji. Njihov je zajednički cilj jasan: uvesti Kosovo u sigurnosni krug kojem sami pripadaju, unatoč stalnim pokušajima da se takva suradnja prikaže kao opasno zveckanje oružjem.
