Ivan Buljan: Od surovog poniženja Barcelone do rušenja Reala pod teretom teške bolesti
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni branič Hajduka u dresu HSV-a proživio je dramatične uspone i padove, od šokantnih ozljeda suparnika do herojskog nastupa protiv Madriđana unatoč hepatitisu.
Kada je 1977. godine Ivan Buljan napustio splitski Poljud i odjenuo dres Hamburger SV-a, Njemačka nije dobila samo vrhunskog braniča, već vođu koji će obilježiti najslavnije dane kluba. Čovjek iz Imotskog u Bundesligu je stigao s reputacijom zvijezde, a četiri sezone u Hamburgu pretvorio je u bajku ispisano nevjerojatnim brojkama: u 103 nastupa postigao je čak 22 pogotka, što je pothvat koji se i danas čini nedostižnim za većinu obrambenih igrača.
Povijest je u Buljanovoj karijeri zabilježila dva dramatična trenutka koji savršeno oslikavaju surovu stranu vrhunskog nogometa i nevjerojatnu osobnu žrtvu. Prvi se dogodio u srpnju 1977. godine, kada je moćna Barcelona s Johanom Cruyffom doživjela nezapamćen debakl izgubivši na sjeveru Njemačke sa zastrašujućih 6:0. No, taj rezultat ostao je u sjeni brutalnog čina koji je Buljanu ostao urezan u pamćenje više od pet pogodaka u mreži Katalonaca.
Buljan se prisjetio kako je Barcelona stigla fizički potpuno nespremna, ali ključni trenutak dogodio se kada je njegov suigrač Peter Nogly odlučio nasilno prekinuti čaroliju najboljeg igrača svijeta:
Barcelona nam je došla u goste nakon samo nekoliko dana priprema, potpuno fizički nespremna. Bila je to jedna od mojih prvih utakmica za HSV, a najviše je pamtim po grubom nasrtaju mog suigrača Noglyja na Cruyffa – zbog čega je Nizozemac bio prisiljen napustiti travnjak. Bio je to start kakav nikada nikome ne bih napravio. Nogly je očito bio u strahu od Cruyffa jer je imao zadatak čuvati ga, pa ga je jednostavno odlučio eliminirati iz igre. I učinio je to na zaista ružan način.
Dok je taj susret bio obilježen sirovom silom, tri godine kasnije uslijedio je trijumf volje koji je Buljana zacementirao kao klupsku ikonu. U polufinalu Kupa europskih prvaka, nakon madridskog poraza od 2:0, HSV je na svom terenu morao srušiti kraljevski Real Madrid. Imoćanin je na teren istrčao u stanju u kojem bi se rijetki uopće usudili ustati iz kreveta, tek se oporavljajući od teške zarazne bolesti.
Branko Zebec, tadašnji trener, imao je apsolutno povjerenje u svog braniča, a Buljan mu je uzvratio na jedini način koji poznaje – potpunim davanjem na terenu:
Prvu utakmicu u Madridu nisam igrao, jer sam se još bio oporavljao od hepatitisa, a u uzvratu naš trener Zebec dao mi je puno povjerenje. Stisnuo sam zube i odigrao cijelu utakmicu.
Te večeri Real je deklasiran s 5:1, a Buljanov podvig protiv Reala pod teškom terapijom ušao je u legendu. Premda je finale protiv Nottingham Foresta donijelo gorčinu poraza, sjećanje na braniča koji je zdravlje podredio uspjehu momčadi ostalo je nepokolebljivo. On nije bio samo profesionalac; bio je stup obrane koji je igrao i kada je tijelo govorilo da je kraj, ostavivši trag koji navijači HSV-a i danas štuju s ogromnim poštovanjem.
