Odlazak 'Svete ruke': Legendarni Oscar Schmidt preminuo u 68. godini života
Izvor: Otvoreni izvori Košarkaški svijet tuguje za Brazilcem koji je postigao nevjerojatnih 49.703 koševa i odbio NBA ligu kako bi ostao vjeran reprezentaciji i svojim idealima.
Svijet košarke ostao je bez jednog od svojih najupečatljivijih simbola. U 68. godini života ugasio se život Oscara Schmidta, čovjeka čija je preciznost bila toliko nadnaravna da su ga navijači i suparnici prozvali "Sveta ruka". Iza njega ostaje impresivna ostavština od 49.703 postignuta koša i deset olimpijskih rekorda koji i danas, poput neuništivih spomenika, svjedoče o karijeri kakva se rijetko viđa.
Schmidt nije bio samo igrač, on je bio fanatik rada koji je košarku pretvorio u čistu umjetnost ponavljanja. Njegov put do Kuće slavnih nije bio popločan samo talentom, već tisućama šuteva koje bi ispalio dugo nakon što bi se svjetla u dvoranama ugasila. Priznao je da je košarkašku loptu odložio tek kada je bio siguran da može pogoditi 90 puta zaredom bez promašaja. Njegova vjera u vlastitu ruku bila je toliko nepokolebljiva da ga ni početnih nula od dvanaest na utakmici nije moglo poljuljati; za njega je svaka sljedeća lopta bila ona sudbonosna.
Iako je bio globalna zvijezda, Brazilac je gajio posebnu, gotovo pobožnu vezu s hrvatskom košarkom, a naročito s Draženom Petrovićem. Od njihovog prvog susreta 1986. godine, Schmidt je o Draženu govorio s dubokim emocijama, često povlačeći paralelu između gubitka našeg mitskog kapetana i tragičnog odlaska Ayrtona Senne. Bio je uvjeren da je svijet tada ostao zakinut za godine čiste sportske magije.
Bog je na zemlji morao imati igrača kao što je bio Dražen. Nije smio ostati bez njega. Morao je čekati da se on sam oprosti od košarke.
On nikada nije skrivao tko je i što mu je zadatak na terenu. Dok su mu kritičari ponekad zamjerali broj uzetih šuteva, on je na to gledao kao na strogu podjelu rada unutar orkestra. Slikovito je objašnjavao kako u svakoj ekipi uloge moraju biti jasne: "To vam je kao u glazbi. Jedni ljudi sviraju klavir, a drugi ga nose."
Jedan od najfascinantnijih detalja njegove karijere ostaje činjenica da je čak pet puta odbio NBA ligu. U vrijeme kada su stroga pravila branila NBA igračima nastup za reprezentacije, Schmidt je birao domovinu. Za njega je igranje u žuto-zelenom dresu bilo ravno odlasku u rat. Izabrao je odanost nacionalnim bojama ispred američkog blještavila, ostajući vjeran idealima koji su danas u profesionalnom sportu gotovo zaboravljeni. Njegov odlazak označava kraj ere u kojoj je radna etika bila jedina granica između prolaznosti i besmrtnosti.
