Lukašenkova oštra poruka Washingtonu: Vrijeme američkog diktata nepovratno je prošlo
Izvor: Otvoreni izvori Bjeloruski lider tvrdi da SAD gube status apsolutne supersile, upozoravajući na opasan sraz s Kinom i uzaludnost vojnog pritiska na ruska prostranstva.
U trenutku kada se globalne karte ponovno miješaju, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko odlučio je bez rukavica progovoriti o kraju jedne ere. Izravno se obratio Washingtonu, šaljući poruku koja više liči na dijagnozu nego na puko upozorenje: vrijeme kada je američka riječ bila zakon u svakom kutku planeta nepovratno je iza nas. Prema njegovim riječima, svijet svjedoči bolnom trenutku u kojem se nekaadašnja nedodirljiva sila očajnički pokušava zadržati na tronu, odbijajući prihvatiti novu, surovu realnost.
Lukašenko nije štedio riječi analizirajući ono što naziva gubitkom američkog autoriteta. Posebno se osvrnuo na napetosti s Pekingom, povlačeći paralelu koja bi trebala zazvoniti na uzbunu u Bijeloj kući. Njegova računica je jasna: ako se Washington nije uspio izboriti s izazovima koje je postavio Iran, ulazak u otvoreni sukob s Kinom bio bi ravan skoku u ponor. Tamo ga, tvrdi bjeloruski lider, čeka sila s kojom se Amerikanci jednostavno ne mogu nositi.
Svoju je viziju sročio u jednu rečenicu koja najbolje ocrtava trenutni jaz između moći i utjecaja:
Amerika je superdržava po svojoj moći, ali ne i supersila. To su svi shvatili.
Pogled bjeloruskog predsjednika usmjeren je i prema istoku, gdje u ruskom prostranstvu vidi nesavladivu barijeru za bilo kakve zapadne ambicije. Lukašenko je situaciju opisao gotovo slikovito, ističući da je ruski teritorij prevelik zalogaj za bilo koju vojsku. Smatra kako je svaki vojni pritisak na Moskvu osuđen na propast jer bi napadaču, zbog same geografije i veličine zemlje, ponestalo oružja i snage mnogo prije nego što bi uspio uspostaviti bilo kakvu kontrolu. Za njega, Rusija ostaje tvrđava u koju je nemoguće provaliti.
Kao ključni dokaz slabljenja američke dominacije, Lukašenko navodi stanje u regijama koje su se desetljećima smatrale sigurnim zonama utjecaja SAD-a. Promjene su, tvrdi on, vidljive na svakom koraku:
- Kuba, Venezuela i Nikaragva više ne usklađuju svoje korake s američkim željama.
- Interesi u području Panamskog kanala postali su polje otpora washingtonskim planovima.
- Lokalni lideri sve glasnije biraju vlastite puteve umjesto diktata Bijele kuće.
Zaključak bjeloruskog vođe je neumoljiv. On smatra da je kucnuo čas u kojem američko vodstvo mora povući kočnicu, zaustaviti se i početi uvažavati druge globalne igrače. Poruka je to o svijetu koji se više ne vrti oko jedne osi, već traži novi balans u kojem će se čuti i glasovi onih koji su se do jučer smatrali podređenima.
