Španjolska uklanja simbole s groba Maksa Luburića: Kraj veličanja 'mesara' iz Jasenovca
Izvor: Arhiva Nakon desetljeća tišine i zaštite pod lažnim identitetom, vlasti u Valenciji brišu ustaška obilježja s počivališta zloglasnog zapovjednika koncentracijskih logora.
U mirnom gradiću Carcaixentu nedaleko od Valencije, desetljećima je stajao spomenik koji je prkosio demokratskim vrijednostima moderne Europe. Grob Vjekoslava Maksa Luburića, čovjeka čije ime povijest veže uz najmračnije stranice ustaškog režima, više neće biti mjesto hodočašća i veličanja ideologije koja je sijala smrt. Španjolske su vlasti, oslanjajući se na Zakon o demokratskom sjećanju, donijele neopozivu odluku: s nadgrobne ploče podignute 1976. godine moraju nestati šahovnice i počasni natpisi koji slave savezništvo s nacizmom.
Povjerenstvo koje je analiziralo slučaj bilo je prozirno u svojoj ocjeni — Luburićevo počivalište postalo je platforma za slavljenje fašizma. Umjesto spornih simbola, na grobu će biti postavljene informativne ploče koje će prolaznicima ogoliti povijesnu istinu bez uljepšavanja. Surova stvarnost Luburićeve uloge u sustavu logora Jasenovac, gdje su stradale tisuće Srba, Židova, Roma i političkih neistomišljenika, konačno će postati dio službenog konteksta na samom groblju.
Lokalni mediji i javnost ne skrivaju prezir prema liku i djelu čovjeka kojeg nazivaju "mesarom". Podsjećaju na njegov život pun sjena pod lažnim imenom Vicente Pérez García, tijekom kojeg je uživao zaštitu Francova režima i održavao veze s najmoćnijim krugovima tadašnje države. U njegovu osobnom arhivu, pronađenom u napuštenoj seoskoj kući, ostali su zapisi koji otkrivaju razmjere njegove hladnokrvnosti; u pismima je sebe opisivao kao ratnog zločinca "milošću Božjom".
Njegov boravak u Španjolskoj prekinut je nasilno 1969. godine, kada ga je agent UDBA-e Ilija Stanić brutalno usmrtio u njegovu domu. Iako su Luburićeva djeca, kao nositelji koncesije na grobno mjesto, godinama uspijevala blokirati svaki pokušaj ekshumacije, aktualna administracija odlučila je povući simbolički potez koji se čekao naraštajima. Ministar financija Arcadi España García u ovome vidi duboko intimnu pobjedu, jer se istim činom završava era egzaltacije fašizma u gradu u kojem je još sedamdesetih godina njegov otac pisao grafite protiv prisutnosti krvnika u njihovoj sredini.
