Od zvijezde Jugoplastike do splitskih kontejnera: Potresna sudbina Mihajla Manovića

U zlatnim godinama splitske košarke, Mihajlo Manović bio je simbol trijumfa, čovjek koji je u žutom dresu legendarne Jugoplastike pokorio Europu. Danas, desetljećima nakon što je s ekipom nizao trofeje od 1967. do 1977. godine, ovaj bivši sportski as vodi posve drugačiju bitku na ulicama grada pod Marjanom. Njegova svakodnevica više nisu parketi i aplauzi, već sakupljanje plastičnih boca pored kontejnera kako bi osigurao tek osnovno preživljavanje.

Manovićeva priča je ogledalo dramatičnog životnog preokreta. S gorčinom u glasu, on povlači paralelu između žutih dresova u kojima je slavio pobjede i žutih kontejnera pokraj kojih danas provodi dane. Njegov pad počeo je naglo kada je, prema njegovim tvrdnjama, bez jasnog objašnjenja udaljen iz prve ekipe, što mu je trajno zatvorilo vrata trenerske karijere u voljenom klubu. Umjesto sportskih strategija, bio je prisiljen prihvatiti posao vozača u građevinskom poduzeću, a ratni vihor kasnije ga je odveo u Beograd.

Ipak, najteži udarac koji mu je sudbina nanijela nije bio gubitak imetka ili statusa, već tragedija koja je trajno ugasila njegov svijet. Godine 2007. ostao je bez sina Jovana, koji je postao slučajna žrtva surovog kriminalnog obračuna. Jovan je ubijen u trenutku kada je imao samo 30 godina, ostavljajući oca u neopisivoj boli koja je bila tek početak novog niza nesreća.

Sina su mi ubili 2007. godine, kad je bio na pragu tridesete, a ja imao 58 godina.

Nakon sinove smrti, Manovićevo zdravlje naglo je popustilo. Borio se s karcinomom bubrega, žuči i crijeva, a preživio je i tešku sepsu. Ostavši potpuno sam nakon smrti majke i sestre, prije četiri godine odlučio se vratiti u Split, grad svoje najveće radosti. Iako danas živi u improviziranim smještajima i ovisi o milosti okoline, tvrdi da je pronašao mir. Nekadašnja zvijezda, unatoč svemu, ne gubi nadu dok svakodnevno pretražuje kontejnere u gradu koji ga je, kako sam kaže, tendenciozno zaboravio.