Krvavi derbi koji je zauvijek promijenio nogomet: Dan kada su meč prekinule bombe
Izvor: Arhiva Umjesto zvižduka suca, Beograd su 6. travnja 1941. probudile detonacije i kaos, pretvorivši sportski spektakl BSK-a i Građanskog u brutalnu borbu za goli život.
Tog toplog travanjskog jutra 1941. godine, Beograd je disao u ritmu iščekivanja. Grad je živio za trenutak kada će se na stadionu BSK-a susresti domaći lider i zagrebački Građanski. Bio je to sraz titana, utakmica koja je danima dominirala svakim razgovorom u kavanama i svakim retkom u sportskim rubrikama. Igrači zagrebačkog kluba, mirno odmarajući u hotelu Prag, nisu mogli ni naslutiti da će njihova sportska groznica u trenu biti zamijenjena sirovim užasom.
Tišinu nedjeljnog jutra u 6:30 nije prekinuo sudački zvižduk, već zaglušujuća grmljavina motora i prve razorne eksplozije. Operacija znakovitog naziva „Odmazda“ bila je nemilosrdan odgovor Adolfa Hitlera na politički otpor, a stotine bombi sručile su se na civile bez upozorenja. Dok su strateški ciljevi pretvarani u zgarišta, a Nacionalna knjižnica Srbije nestajala u plamenu zajedno sa stoljećima povijesti, nogometaši su proživljavali svoje najduže sate. Skriveni u podrumu hotela, osjećali su kako se tlo pod njima neprestano trese, dok su ulicama u potpunom kaosu lutale životinje pobjegle iz pogođenog zoološkog vrta.
Najveći jugoslavenski derbi nikada nije odigran, a to jutro značilo je i definitivan kraj prvenstva Kraljevine Jugoslavije.
Samo dva tjedna prije ove tragedije, kulisa je nudila potpuno drugačiju sliku. Reprezentacija je na istom tom stadionu odigrala svoj posljednji meč protiv Mađarske (1:1), a boje države ponosno su branila petorica igrača Građanskog — Brozović, Jazbinšek, Đanić, Cimermančić i Wölfl — rame uz rame s kolegama iz beogradskih klubova. Nitko od 18 tisuća navijača na tribinama nije mogao ni zamisliti da je to zadnji put da ti momci nose isti dres, prije nego što ih ratni vihor prisili da se nađu na suprotnim stranama.
Ratni kaos nepovratno je ugasio imena poput Građanskog i BSK-a. Nakon 1945. godine i korjenite reorganizacije sporta, na njihovim su temeljima izrasli novi divovi, Dinamo i Partizan. Povratak nogometa na veliku pozornicu čekao se sve do 9. svibnja 1946. godine, kada je nova reprezentacija u Pragu simbolično proslavila pobjedu nad mračnim silama rata.
Pred pedeset tisuća gledatelja u Čehoslovačkoj, novi tim predvođen asovima poput Monsidera, Horvata, Plešea i Bobeka slavio je s 2:0. Bio je to trijumf sportskog duha nad razaranjem i službeni kraj poglavlja koje je započelo sirenama onog nesuđenog travanjskog derbija. Susret BSK-a i Građanskog tako je ostao tek spomenik vremenu u kojem su bombe bile glasnije od najvatrenijih navijača.
