Od NBA prstena do pastirskog štapa: Teška sudbina i novi mir legendarnog Peđe Stojakovića
Fotografija: Društvene mreže Nakon traumatičnog bijega iz rodne Požege i blistave karijere u Americi, košarkaški as danas zbog narušenog zdravlja mir pronalazi na traktoru i među stadom ovaca.
Predrag Stojaković, nekadašnje ubojito krilo čija je ruka bila garancija za preciznu tricu u najjačim dvoranama svijeta, danas vodi život koji je miljama daleko od blještavila i glamura NBA lige. Čovjek koji je u dresovima Sacramento Kingsa i Dallas Mavericksa rešetao mrežice, u svojoj 48. godini luksuzne parkete zamijenio je jednostavnim mirom na selu. Njegov put, obilježen traumama, prisilnim selidbama i vrhunskim sportskim uspjesima, zatvorio je krug na zemlji, gdje se danas bavi poljoprivredom.
Drama koja je odredila njegov životni put započela je još u ranoj mladosti. Rođen u Hrvatskoj, Stojaković je iskusio surovi prekid djetinjstva kada je mir njegove obitelji narušen ozbiljnim prijetnjama. Sa samo 14 godina bio je prisiljen pobjeći iz rodne Požege pred zastrašujućim grafitima i anonimnim telefonskim pozivima koji su stizali usred noći. Bijeg iz Slavonije odveo ga je u nepoznato, u Beograd, gdje se kao dijete iz provincije morao boriti za svoje mjesto pod suncem.
O tom razdoblju prilagodbe i snalaženja u novoj sredini, Stojaković je ostavio svjedočanstvo koje oslikava sav teret izbjegličkog života:
Imao sam 14 godina kada smo se zbog rata u Hrvatskoj preselili u Beograd, gdje smo ostali dvije godine. Bile su to za mene dvije prolazne godine. Živjeli smo u Zemunu, gdje sam obišao sve školske dvorane igrajući košarku. Sve mi je bilo nepoznato, bio sam nov, dijete iz provincije, drugačije sam govorio.
Iako se planirao školovati za trgovca i nastaviti obiteljsku tradiciju, sportski talent postao je njegov jedini istinski izlaz iz teških životnih okolnosti. No, cijena slave bila je nemilosrdna prema njegovom tijelu. Zbog katastrofalnih ozljeda i teških operacija leđa, Stojaković danas ne može igrati košarku čak ni rekreativno. Bolovi su ga trajno udaljili od terena, ostavljajući mu samo sjećanje na dane kada je bio na vrhu svijeta.
Danas, daleko od svjetla reflektora i medijske pompe, Stojaković je postao poduzetnik s interesima u ugostiteljstvu i obnovljivoj energiji, no njegov istinski mir očito leži u doticaju s prirodom. Slobodno vrijeme s ponosom provodi na traktoru, obrađujući zemlju i čuvajući ovce. To je konačni dokaz da se nakon milijunskih ugovora i svjetske slave duša najlakše odmara tamo gdje su korijeni najdublji, u tišini polja koja ne traži aplauz.
