Emotivni rascjep Senada Lulića: Legendarni kapiten između dvije domovine i jednog srca
Izvor: Otvoreni izvori Mostarac koji je postao ikona Rima i miljenik Švicarske suočen je s teškom odlukom uoči ključnog duela ekipa koje su mu pružile utočište i slavu kroz karijeru.
U središtu nogometne drame večeras se ne nalaze samo igrači na terenu, već i čovjek koji je godinama bio simbol borbenosti i vjernosti. Senad Lulić, legendarni kapiten koji je dres Bosne i Hercegovine oblačio 57 puta, našao se pred zidom emocija uoči susreta Švicarske i BiH. Iz svog novog doma, on posmatra duel dvije zemlje koje su mu podijelile život na pola, vješto izbjegavajući da prstom pokaže na svog favorita.
Životni put Senada Lulića je klasična, ali bolna priča o sudbini djeteta iz Mostara. Bijeg od ratnih strahota odveo ga je u Švicarsku, gdje je od potpunog anonimusa dogurao do dresova Čura, Belincone i Jang Bojsa, prije nego što će pokoriti Rim. Ipak, onaj dres sa Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine ostao je urezan duboko u sjećanje, kao dokaz neraskidive veze s korijenima.
Biće to posebna utakmica. Imam mnogo prijatelja u obje reprezentacije, ali Švicarska mi je pružila priliku da izgradim život i karijeru. Naravno, Bosna je uvijek u srcu.
Lulić, koji čak i u igračkoj penziji nastupa za veterane svog matičnog Čura, hladnokrvno analizira situaciju na terenu. Dok Bosnu i Hercegovinu vidi kao tim koji nakon boda protiv Kanade igra bez ikakvog imperativa, za Švicarsku tvrdi da nema pravo na grešku. On prepoznaje da je protivnik favorit, ali naglašava da je za BiH ovo bonus utakmica bez pritiska pobjede, što je često najopasnija pozicija za autsajdera.
Kao lider koji je prošao kroz brojne svlačionice, Lulić je oštro presjekao pokušaje da se u ekipu unese nemir pričama o nacionalnim podjelama. Za njega, takve spekulacije nemaju mjesta tamo gdje vlada profesionalizam i zajednička ambicija.
To nikada nije bio problem, a nije ni sada. Ujedinjuje nas jedna misao: da se bude uspješan. Jedini problem koji imamo je kako da pobijedimo.
Do samog kraja, uprkos upornim pitanjima, ostao je dosljedan svojoj dvostrukoj pripadnosti. Njegova završna misao nije bila navijački poklič, već priznanje identiteta koji nosi cijelog života, jasno definirajući sebe u jednoj snažnoj rečenici.
Ja sam Bosanac koji živi u Švicarskoj.
