Tomislav Ivković o grešci iz 1991. godine: Izvinjavam se, tada sam bio apolitičan
Izvor: otvoreni izvori Legendarni golman i heroj Mundijala otkriva bolnu pozadinu nastupa za Jugoslaviju usred rata i priznaje da je taj čin ostavio trajan trag na njegovu reputaciju.
Legendarni čuvar mreže Tomislav Ivković, čovjek čije je ime zlatnim slovima upisano u fudbalsku istoriju nakon što je na Mundijalu 1990. godine zaustavio penal velikom Maradoni, danas vodi sasvim drugačiju bitku. Decenijama nakon što je okačio rukavice o klin, Ivković se suočava s duhovima prošlosti i teretom jedne odluke koja mu je zauvijek obilježila život van terena. Riječ je o septembru 1991. godine, trenutku kada je, dok su ratni sukobi već buktali, odlučio obući dres Jugoslavije u meču protiv Švedske.
Taj nastup, održan u sudbonosnu jesen, izazvao je duboko ogorčenje u njegovoj rodnoj Hrvatskoj. Ivković danas objašnjava da je u to vrijeme živio u Portugalu, potpuno izolovan od političkog pakla koji je razdirao njegov dom, fokusiran isključivo na loptu i sport. Prihvatam to kao grešku, priznaje on sa distance od preko tri decenije, ističući da je njegova tadašnja apolitičnost bila plod neupućenosti u stvarne razmjere tragedije koja se dešavala na terenu.
Njegov dolazak na tu posljednju utakmicu nije bio politički manifest, već, kako tvrdi, duboko ljudski čin. Želio je iskazati poštovanje prema selektoru Ivici Osimu, strategu koji je igrače birao po srcu i kvalitetu, a ne po nacionalnoj pripadnosti. O tom emotivnom rastanku sa jednom generacijom Ivković kaže:
Ja sam totalno apolitičan i u tim nekim situacijama nisam bio upoznat i nisam znao što se sve dešavalo. Kad sam već tamo otišao, išao sam se zahvaliti jednom velikom čovjeku Ivici Osimu i pozdraviti se s momcima koji nisu imali veze s onim što se dešavalo.
Iako je te večeri na terenu proveo samo 45 minuta, simbolika tog poluvremena ostala je urezana u kolektivno sjećanje. Ivković, rođeni Zagrepčanin čiju je karijeru obilježilo rivalstvo Dinama i Crvene zvezde, ne bježi od odgovornosti za svoje poteze. Prisjeća se da su ga porodica, bake i djedovi, odgojili da poštuje sve domaće klubove, čak i kada ga je sukob sa Ćirom Blaževićem svojevremeno odveo iz Maksimira na beogradsku Marakanu.
Kraj reprezentativne karijere uslijedio je naglo, čim se lično uvjerio u surovu realnost situacije. Danas, kao iskusni analitičar, on spušta gard i upućuje javno izvinjenje svima koje je njegov tadašnji postupak povrijedio. Tomislav Ivković odlučio je podvući crtu ispod poglavlja koje i dalje izaziva snažne emocije, svjestan da se istorija ne može izbrisati, ali se greške mogu priznati.
